U Valjevu se srpski govori pravilno a italijanski jezik pod B


       „Koliko u Srbiji koštaju samoglasnici? 
by Dragan Đurđević - Tešnjar, Valjevo



Pre više od 15 godina u grad na Kolubari stigli su italijanski investitori. Otvorene su fabrike koje su uposlile veliki broj radnika, od kojih je jedan broj morao da savlada  jezik, da bi se mogao sporazumevati sa italijanskim šefovima, menadžerima i poslodavcima.
Mnogi su pohađali kurseve italijanskog jezika koje su organizovala preduzeća, a bilo je i onih samoukih, koji su zahvaljujući sluhu i interesovanju, naučili jezik u praksi, razgovarajući sa kolegama Italijanima. To znanje je uglavnom bilo polovično, ali često više nego dovoljno da bi se međusobno sporazumeli. Italijani  su vrlo strpljivi  i skloni da uz gestikulaciju i malo mašte, ipak razumeju šta stranac želi da im kaže.

by Dragan Đurđević - Valjevo

U Valjevu se stvorilo jedno malo italijansko jezgro ljudi koji su ovde došli na privremeni rad. Neki od njih su doveli svoje porodice, neki su stvorili  porodične zajednice sa Srbima i među njima stekli  prijatelje. Spontano se stvarala sve veća grupa ljudi koji su manje ili više razumeli i govorili italijanski jezik. Italijani su takođe, neki brže, neki sporije savladavali naš jezik.
Ima i onih koji još uvek nisu.
Za strance je najbolje da u Srbiju premijerno stignu u proleće ili leto.
Prvo sa čim se susretnu na ulazu u našu zemlju je u to vreme neugledan granični prelaz i još uvek loši putevi. Dolazeći od Šapca ka Valjevu, iznenade se velikim brojem nedovršenih i ogromnih kuća sa neuređenim domaćinstvima.
U pojedinim dvorištima mogu se videti mini groblja, što mora se priznati, budi jezu i stvara nepoverenje u zemlju u koju prvi put dolaze. U nekim selima sahranjuju svoje bližnje ispred kuća. Čudan običaj. Čini im se da nam nedostaje kultura življenja. 


by Dragan Đurđević - Valjevo

Kad  šokirani stignu u Valjevo, da bi se povratili i stekli veru u srpsko civilizovano podneblje, najbolje je odmah ih odvesti u restoran  i ponuditi im hranu i piće. Kad utole glad, uživajući  u srpskoj kuhinji, podignu  glavu, okrenu se oko sebe i primete:„ Dio mio, koliko lepih žena na jednom mestu. Vi Srbi imate neki kalup za lepotu!?
Imamo.


by Dragan Đurđević - Valjevo

Pre osam godina, stanovnik Valjeva je postao i Duca di Ferrara (pseudonim- Vojvoda od Ferare). Poslat je iz Italije da rukovodi  preduzećem čiji je osnivač italijanska kompanija.
Duca di Ferrara je voleo da sedi u baštama restorana, sladostrasno puši cigarete, pije svoj espresso i posmatra prolaznike sa  radoznalošću došljaka.
Prišla mu prosjakinja romske nacionalnosti  ispruženog dlana.
„ Gospodine, daj mi neki dinar tako ti Bog pomog’o.“
„ Non capisco.Sono Italiano.“- odgovara Duca, misleći da je se rešio.
„Signore, per amor di Dio, mi dai qualche soldino.“ nastavlja prosjakinja na tečnom italijanskom.
„Da se uplašiš. Ovde i prosjaci govore italijanski!“ žali se Duca .
„Studirali su ispred  katedrale Duomo di Milano, objašnjavam. Slovenski narodi  progovore italijanski za tri do šest meseci kad počnu da žive tamo. To se ne može reći za Italijane koji dođu ovde. Koliko vidim, ti ćeš progovoriti za pet godina.“


by Dragan Đurđević - Valjevo

„Koliko u Srbiji koštaju samoglasnici? Come un cristiano (kako čovek) može reći, krst, prst, Trst. Mnogo teško! Kaže se Trieste. Ceo svet  kaže Viena i elefante a vi kažete Beč i slon. Mamma mia come siete strani voi Serbi! ( Majko moja kako ste čudni vi Srbi.)

„Zašto mi kad izađem iz kafane kažu vijetnam? Šta to znači“-
„Vijetnam je država.  Ne znači ništa na srpskom.“ – objašnjavam.
„Ali čuo sam da mi kažu vijetnam!“- uporan je Duca.
„Veruj mi ne znači ništa osim imena države.“- odgovaram gubeći strpljenje i mislim ko zna šta je on čuo.
Završavajući telefonski razgovor u njegovom prisustvu  jednom sam rekla sagovorniku:
„ Hvala. Prijatno.“
„ Sad si rekla vijetnam!“ poskočio je Duca
„ Ne, rekla sam prijatno.
„Come buon apetito?“
„No, come buona giornata. Prijatan dan želim!“
„Che strani che siete! Mnogo je težak srpski.Tanti padež.Učim ali mi ne ide.“ jadao se Duca.
„Žao mi je. Došao si u zonu gde se koristi svih sedam  padeža, sva četiri akcenta i postakcenatske dužine.“
„A gde koriste manje? Hoću da se preselim tamo. Najteški su padež!“


by Dragan Đurđević

Ušao je jednom u apoteku po antibiotik. Ljubazna apotekarka je pokušala da se sporazume na francuskom.
„Ja pričam samo italijanski. Žao mi je. Ne razumem.“
Gospođa koja je stajala u redu iza njega se ponudila da pomogne:
„Parlo italiano. Mogu li Vam pomoći?“
Slično se dogodilo u supermarketu. Pitao je prodavačicu gde se nalazi voćni jogurt. Ona je slegnula ramenima i pobegla sva zbunjena  jer nije razumela šta želi. Tu se našla  jedna devojka koja mu je na tečnom italijanskom objasnila gde se nalazi odeljak sa mlečnim proizvodima.
„Pa ovde svi govore italijanski, mamma mia. Moram da pazim kad ogovaram u Valjevu!“

Ima i suprotnih situacija.
Duca  je  podizao  novac na bankomatu. Gospođa koja je bila udaljena na par koraka od njega  radoznalo  ga je posmatrala.
„Che cazzo guardi?!“( Koji moj gledaš),  kaže dovoljno glasno da čuje radoznala „Srpkinja“.
„ Buongiorno signore. Io sono Italiana.“( Dobar dan gospodine. Ja sam Italijanka.)
„ Kakav blam! Mislio sam da mogu na miru psovati  na italijanskom.“ – bio je zatečen  koliko Italijana šeta ovim gradom.
„Stalno mi se dešavaju neprijatnosti.
 Prvo sam naučio da kažem p...a  a onda piksla. Kada bih seo u kafiću a na stolu falila piksla, nisam bio siguran da li konobaru da tražim p...u ili pikslu. Nisam razlikovao te dve reči.Ustajao sam i uzimao pepeljeru bez da pitam“
„Veruj mi Duca. Ima razlike.“ Rekao mu je  prijatelj Šumadinac .


by Dragan Đurđević -Valjevo

„ Šta na srpskom znači pikaču?“
„Ništa.To je pokemon. Lik iz crtanog filma.“
„Znam da je crtani lik ,ali profesorka srpskog mi je rekla pikaču kad smo učili futur!“
„Rekla ti je pisaću, od glagola pisati!!!“
„Koliko je teško srpski jezik. Imate č i ć. To je isto. Nema razlike. Pa onda tutti questi  padež. Madonna Santa!“
„U Vojvodini tu i tamo nema razlike između č i ć. Ovde  se kaže  čekam ali, ćutim.“
„Ti ćutiš!? Nikad sam čuo da ti  ćutiš!
„To nema veze sa gramatikom Duca!“- već gubim strpljenje.
„Opet sam pogreškao! Ćutiš!
 Vado a pušare una sigaretta. Ništa sam naučio! Vi ste krivi jer pričate italijanski!“

by Dragan Đurđević

Kad šetate Valjevom, bilo da govorite srpski, italijanski ili oba jezika, pričajte tiše ako želite da se to ne pročuje. Ovde se govori pravilan srpski jezik, ali nikad ne znate kome je italijanski pod B.
Ili obrnuto.


 Nastaviće se...

Коментари

  1. Divno, odlična priča. I božanstvene fotografije, bravo!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Vladana puno. Imam sreće da mega talentovani Dragan Đurđević -Djuk iz Valjeva, svojim fotografijama ilustruje moje tekstove. Hvala Đuka!!!

      Избриши
  2. Pa dobre bre, ajd malo lokalpatriotski ih usmeri u Niš ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nemoj da brineš. Moj bermudski trougao je Niš-Italija-Valjevo. Pošto sam Nišlijka, iz pristojnosti ostavljam rodni ,voljeni grad za kasnije. Lele moja sekira ne udara na jedno mesto. Ne postizam! Vidimo se vrlo skorooo!

      Избриши
  3. Karolina, tako sam se slatko smejala... A smeh je lek :) Hvala za lek.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови