Besana
by Negoslava Stanojević |
Dok su vrane u obližnjem parku graktale celu noć,
otkačeni antenski
kabl visio je niz ugao zgrade.
Nošen vetrom , jednolično je bičevao oluk,
kroz koji je tandrkala razuzdana letnja kiša.
Oluk je tupo odzvanjao pod udarima žice,
koja se prepuštena vetru nekontrolisano njihala,
menjajući brzinu,
ne promašujući limenu cev ,
kroz koju je lilo „ kao iz kabla“.
Udarci su refleksno sevali kroz moju glavu.
Imala sam za dva
broja veće oči.
Kiša je pred svitanje
prestala da pada,
vetar je usporio,
kabl proredio tuču.
Ptičiji metež je
utihnuo kad je Sunce odskočilo.
Iznenada, sve ptice
su kao jedna
odlepršale u istom pravcu.
Izgleda da im je serviran doručak
posle naporne treće
smene.
Toliko željeni mir i tišina.
Prepuštam se carstvu
snova i...čujem budilnik.
Gra, gra, gra!
Коментари
Постави коментар