Reč u tragu

foto:  Dragan Đurđević


Milione reči ostaviću ti
u  tragu svojih koraka,
nastaviću putem srca ,
k’o Jevrejin lutalica,
ka konaku pređe mraka.

Ne plaše me noćne sene,
nek se one dana boje,
sa uštapa pa na mene,
gledaće me svi duhovi,
u obrisu moga lica,
potražiće ljupki obraz
gospe svoje.

Zarobljeni u sećanju,
nikad puta neće naći
da se vrate.
Reči nisu ostavili u svom tragu,
da ih prate.

Trag u blatu, trag u pesku,
vetar briše,
što ostane iza njega,
speru kiše...

Na papiru ovom bledom
staće reči,
da me nađeš,
ništa neće da te spreči.

Rastumači tajne znake
kriptovane,
kraću stazu koja vodi
do te strane,
na koju te upućuju ove rime,
trag im sledi,
da živimo duga leta,
tople zime.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови